U modernom tenisu podloga terena nije sitan detalj — ona izravno mijenja način na koji se poeni razvijaju, koji udarci postaju pouzdani te čak i kako igrači grade karijeru. Ista dva tenisača mogu odigrati potpuno drugačiji meč ovisno o tome igraju li na zemlji, travi ili tvrdoj podlozi. Razumijevanje tih razlika pomaže igračima pametnije trenirati, odabrati odgovarajuću taktiku i preciznije tumačiti dinamiku susreta.
Tvrde podloge često se smatraju „neutralnom” referentnom točkom u tenisu jer se nalaze između krajnosti zemlje i trave. Brzina je najčešće srednja, a odskok u pravilu ujednačen, zbog čega su tvrdi tereni vrlo česti u treninzima i vrhunskim natjecanjima. Ipak, nisu svi tvrdi tereni isti: akrilni slojevi, udio pijeska i način održavanja mogu učiniti teren bržim ili osjetno sporijim.
S taktičke strane, tvrde podloge nagrađuju čisto udaranje lopte i učinkovito kretanje. Igrači koji uzimaju loptu rano i preusmjeravaju tempo mogu kontrolirati izmjene, dok snažni obrambeni igrači imaju dovoljno prianjanja da uspješno vraćaju udarce. Upravo ta ravnoteža objašnjava zašto se uspjeh na tvrdoj podlozi često povezuje s univerzalnošću, a ne s jednom specijaliziranom vještinom.
Odabir udaraca na tvrdoj podlozi najčešće se oslanja na agresivne obrasce s osnovne linije — snažne topspin forhende, ravnije bekhende i pouzdan prvi servis. Budući da je odskok predvidljiv, igrači se mogu pouzdano osloniti na tajming i brzinu bez dodatne nesigurnosti koja je češća na travi. Istovremeno, tvrdi tereni i dalje omogućuju učinkovitu igru na mreži kada se napad gradi dobrim pozicioniranjem i pravodobnim prijelaznim udarcima.
Što se tiče brzine, tvrde podloge obično stvaraju izmjene koje su dovoljno brze da nagrade proaktivnu igru, ali ne toliko brze da se sve svede na servis. Lopta „prolazi” čisto, što potiče udarce kroz teren, posebno nakon kraćih lopti. Zbog toga oduzimanje vremena protivniku postaje središnji cilj, osobito protiv igrača koji se oslanjaju na duge obrambene izmjene.
Odskok na tvrdoj podlozi u pravilu je dovoljno visok da podrži topspin, ali pritom ostaje stabilan po cijelom terenu, što igračima omogućuje povjerenje u točku kontakta. Ta dosljednost čini tvrde terene mjestom gdje tehničke osnove imaju veću važnost od same prilagodbe podlozi. Igrači s kompaktnim zamahom i preciznim kretanjem često imaju prednost jer se i male pogreške u tajmingu odmah kažnjavaju.
Donošenje odluka na tvrdoj podlozi često se temelji na kontroliranoj agresiji. Igrači stalno procjenjuju treba li produljiti izmjenu ili završiti poen ranije, ovisno o položaju protivnika i brzini lopte. Reakcije na returnu su obično odlučnije nego na travi, ali i dalje manje „žurne” nego na najbržim terenima. Upravo ovdje bekhend return i sposobnost udarca niz liniju pod pritiskom često postaju presudne vještine.
Zemljani tereni definirani su većim trenjem i klizanjem, što usporava loptu i smanjuje nagradu za čistu snagu. Poeni traju dulje, a igrači moraju graditi izmjene strpljivo, umjesto da se oslanjaju na brze winner-e. Podloga „upija” brzinu i otežava probijanje kroz protivnika, zbog čega se specijalisti za zemlju često ističu konzistentnošću i taktičkom strukturom.
Jedna od najvećih promjena na zemlji odnosi se na kretanje. Klizanje postaje ključna vještina, a igrači koji kontroliraju zaustavljanje i promjenu smjera dobivaju veliku prednost i u obrani i u napadu. Ovakav stil kretanja utječe i na odabir udaraca: budući da oporavak može biti sporiji, igrači često ciljaju veće margine, koristeći snažan topspin i dubinu kako bi protivnika držali iza osnovne linije.
Zemlja nagrađuje one koji mogu varirati putanju i rotaciju. Topspin forhend nakon odskoka „skače” visoko i tjera protivnika na udarce iznad visine ramena. Drop shot i kratki kutovi također postaju učinkovitiji jer sporiji teren daje više vremena za pripremu, dok protivnik mora prijeći veću udaljenost. Taktički fokus pomiče se prema iscrpljivanju protivnika i stvaranju otvorenih prilika kroz ponavljanje i pozicioniranje.
Zemljani tereni umanjuju učinak ravnih udaraca jer podloga usporava loptu nakon odskoka. Čak i izrazito napadački igrači često trebaju više udaraca kako bi probili obranu. Zato se poeni grade promišljenije — igrači najčešće koriste cross-court obrasce kako bi razvukli teren, a smjer mijenjaju tek kada je otvor dovoljno jasan.
Odskok na zemlji obično je viši i promjenjiviji nego na tvrdoj podlozi, posebno ovisno o vremenu i stanju terena. Viši odskok pogoduje topspinu, dok blaga nepredvidljivost odvraća od uzimanja lopte prerano na usponu. Igrači se često prilagođavaju udarcima s većim razmakom iznad mreže i većom rotacijom, što smanjuje rizik pogreške i drži protivnika dublje iza osnovne linije.
Odabir udaraca na zemlji često uključuje više lobova, „rolanih” kuteva i drop shotova nego na bržim površinama. Obrambeni lob kupuje vrijeme i resetira poen, dok topspin pod kutom izvlači protivnika iz terena. Drop shot postaje ključno oružje jer prisiljava na sprint i mijenja ritam izmjena. Dobri igrači na zemlji koriste i bekhend slice strateški — ne kao završni udarac, nego kao način promjene visine i tempa.

Travnati tereni i dalje su najposebnija podloga u tenisu jer stvaraju nizak odskok i skraćuju vrijeme reakcije. Čak i uz modernu pripremu trave, lopta nakon odskoka ostaje niska, a izmjene se često razvijaju vrlo brzo. Takvi uvjeti nagrađuju igrače koji mogu precizno servirati, rano vraćati servis i držati loptu nisko uz kontrolirane, kompaktnije zamahе.
Kretanje na travi također je specifično: prianjanje je manje predvidljivo nego na tvrdoj podlozi, pa igrači moraju ostati stabilni uz kraće korake. Umjesto dugih klizanja, oslanjaju se na brze prilagodbe i snažnu stabilnost trupa. To utječe na obranu — dosezanje širokih lopti je teže, a vrijeme za povratak je ograničeno, što povećava vrijednost pozicioniranja i anticipacije.
Budući da su poeni kraći, odabir udaraca na travi daje prednost obrascima prvog udarca. Snažan servis praćen forhendом u otvoreni prostor često je dovoljan za završetak poena. Napadački slice, niski „klizajući” bekhend i pravovremeni izlasci na mrežu posebno su učinkoviti. Igrači koji održavaju loptu nisko i koriste raznovrsnost obično imaju prednost nad onima koji se oslanjaju na visoki, „petljajući” topspin.
Trava povećava važnost servisa jer lopta brže prolazi kroz teren i ostaje niska. Igrači koji dobro plasiraju servis — posebno široko ili u tijelo — mogu iznuditi slab return i odmah preuzeti kontrolu nad poenom. Najbolji serveri na travi ne oslanjaju se samo na brzinu, već na prikrivanje namjere, preciznost i izvođenje unaprijed pripremljenih obrazaca na drugi udarac.
Odskok na travi obično je niži i manje dosljedan nego na drugim podlogama, što može poremetiti ritam. Igrači često odgovaraju skraćivanjem zamaha, fokusom na čist kontakt i održavanjem lopte nisko. Slice postaje vrijedniji jer nakon odskoka „sklizne”, ostajući ispod idealne zone udarca protivnika i otežavajući agresivne topspin odgovore.
Odabir udaraca snažno je pod utjecajem vremenskog pritiska. Returni se često blokiraju umjesto da se potpuno zamahnu, a igrači pokušavaju uzeti loptu rano kako ne bi bili potisnuti unatrag. Izlasci na mrežu postaju češći jer su passing shotovi teži kada je odskok nizak i lopta klizi. Čak i igrači koji preferiraju osnovnu liniju često dodaju više „chip” returna, kratkih kuteva i iznenadnih serve-and-volley pokušaja kako bi izbjegli neugodne, ubrzane izmjene.